Izbor urednika

Nakon decenija propadanja srpske industrije hmelja, ova zelena "šišarka", neizostavni sastojak svakog kvalitetnog piva, sve više raste na vojvođanskim njivama zahvaljujući odluci pojedinih pivara da otkupljuju domaći hmelj, da kvalitet piva stave ispred kvantiteta i posvete se zanatskoj proizvodnji ovog omiljenog pića na svim meridijanima planete.

Pivari kažu da je duša svakog piva upravo hmelj, a ukoliko je domaći, od autohtonih sorti, to mu daje aromu kakvu ne može da ima ni jedno pivo brzo proizvedeno, napravljeno "preko noći".

Srpski hmelj, čija tradicija uzgoja na ovim prostorima traje 250 godina, i dalje se najviše gaji u Bačkoj, u okolini Bačkog Petrovca, a nekada se izvozio širom sveta, od Nemačke, Engleske, do Amerike, a zabeleženo je da je stigao i do Japana.

U okolini Bačkog Petrovca bilo je pre jednog veka više od osam hiljada hektara pod ovom kulturom, kaže direktor "Petrovec" d. o. o. Rastislav Struhar, koji je jedan od najvećih uzgajivača hmelja u našoj zemlji.

"Tokom 250 godina duge tradicije, bilo je raznih uspona i padova kada je reč o hmeljarstvu", kaže Struhar, ali ističe, ipak, da je na srpskim njivama, zahvaljujući uzgajivačima i stručnjacima, sačuvana čuvena autohtona sorta "Bačka".

Devedesete godine u Srbiji, gotovo potpuno su uništile nadu da će na našim njivama, ova biljka penjačica, nastaviti da raste te je postojala bojazan da će hmelj zauvek nestati sa naših polja.

Međutim, proteklih godina, kaže Struhar, rastom potražnje i proizvodnje u malim zanatskim pivarama kao i pivarama koje imaju dugu tradiciju proizvodnje kvalitetnog piva, sve je više i površina pod hmeljom.

"Ove godine, berbu ćemo imati na oko osam hektara".

Još su to, dodaje, počeci u obnavljanju nekada velikih površina u Srbiji pod ovom kulturom, a želja Struhara je da se hmelj "vijori" na njegovim njivama na još 20, 30...i više hektara.

Inače, duga biografija gajenja ove biljke govori da ju je grof Andraš Hadik, austrijski feldmaršal i predsednik dvorskog ratnog saveta u Beču, doneo u Futog 1770. godine, a u to vreme, na svega 15 kilomatara u Bačkom Petrovcu, već je postojala mala pivara.

Akademik Jan Kišgeci, vodeći strucnjaka za hmeljarstvo, podseća da je oduvek sudbina piva vezana sudbinu hmelja, bez koga nije moguće napraviti ovaj napitak.

Danas, sav hmelj uvozimo, osim onog koji se proizvodi već četvrt milenijuma u Bačkom Petrovcu.

"Upravo je ta tradicija doprinela da naučimo da stvaramo nove sorte, a srećom, sačuvan je sadni materijal, genetika", kaže Kišgeci.

Profesor navodi da je reč o sortama hmelja namenjenim za proizvodnju visoko kvalitetnog piva, a kvalitet, kaže, danas nauka lako meri, a kupci ga prepoznaju.

Bitno je, napominje, da se obnovi tradicionalno hmeljarstvo u Srbiji jer postoje pivare koje zanima isključivo kvalitet.

Stručnjak za proizvodnju piva, dr Dimitrije Aranđelović, konsultant u kompaniju "M6 Eden", preduzeću koje je zakupilo i oživelo proizvodnju u čuvenoj Beogradskoj industriji piva (BIP), objašnjava da je pivo jedinstven proizvod u svetu jer ni jedan drugi prehrambeni proizvod na svetu ne sadrži hmelj.

A hmelj je, kaže, prestao da postoji na našim njivama dolaskom na tržište velikih multinacionalnih kompanija koje se snabdevaju ovom biljkom iz svojih centrala.

"Preuzimanjem poslovanja BIP-a, od strane makedonske firme M6 Eden, došlo se na ideju da se napravi domaće ''Naše pivo'' sa isključivo domaćim sirovinama", kaže Aranđelović.

I upravo tada, kaže, logičan korak je bio da se kontaktira uzgajivač iz Bačkog Petrovca kao i preduzeće za proizvodnju slada iz Bačke Palanke, a kako bi se napravilo prvo domaće pivo proizvedeno isključivo od sirovina sa srpskih polja.

U eri kada se proces proizvodnje piva sve više skraćuje na uštrb kvaliteta a zarad profita, kada hektolitri piva svakog minuta izlaze iz fabrika velikih međunarodnih "igrača", Aranđelović navodi da je "Naše pivo" iz BIP-a, nastalo tradicionalnim metodama izrade, ali uz korišćenje savremenih naučnih saznanja u proizvodnji piva.

U proizvodnji se, kaže, koriste niske temperature kako bi se očuvao kvalitet sirovina, pivo "leži" dugo, prirodno se bistri.

"Sve to traje dosta dugo, ali bez toga, nema kvaliteta, a kvalite se sastoji u dobrom balansu nusproizvoda", kojih, kaže, u pivu ima nekoliko stotina pa i hiljada.

Koliko je hmelj važan u proizvodnji piva možda najbolje govori podatak da se na 100 litara dodaje svega stotinjak grama ove zelene "šišarke", kaže šef službe za kontrolu kvaliteta u BIP-u Tanja Nikić.

Voda, ječmeni slad i kvasac, kao i tri vrste aromatičnog hmelja iz Bačkog Petrovca, domaći su sastojci bez kojih, ističe, ne bi bilo moguće napraviti prvo srpsko domaće pivo od 100 odsto sirovina iz naše zemlje.

Zaljubljenici u ovo penušavo piće, čiji se koreni ispijanja vezuju za period od pre 6. 000 godina i stari Egipat, mogu "Naše pivo" izrađeno po domaćoj recepturi naći na rafovima marketa "Maksi" i "Tempo".

dnevnik.rs

Samo prijavljeni korisnici mogu ostavljati komentare.