mozak istrazivanjeNaši političari naprosto su bolesni od suženja percepcije. Na njihovu podsvest može se uticati različitim tehnikama čak i na daljinu, što koriste tajne službe i naučnici korporacija. Primeri se vide svuda. Stalno poručivanje: ‘nema spasa bez privatizacije’, ‘trebamo EU da bismo se spasili’, govori dovoljno s kim imamo posla, kaže Sanela Ahmetović.

 
Tvrdnje izrečene na nedavnoj tribini o ‘Svetskoj vladi’ prema kojima se namera može spakovati u kutiju i poslati poštom, prema kojima pripadnici ‘elite’ koji poznaju ‘tehnologiju duha’ mogu ljude da ubedi da rade i ono što ne žele, kasnije su izazvale burnu polemiku u javnosti. O toj izuzetno zanimljivoj, no u medijima retko prisutnoj temi, razgovarali smo sa Sanelom Ahmetović, pranoterapeutkinjom čiji posao podrazumeva znanje o mehanizmima ljudske podsvesti, pa i tehnikama manipulacije ljudima.


Na koji način se može upravljati ljudima?

- Svuda se svim silama podstiče nesigurnost i strah, te se svako priklanja tamo gde se oseća najsigurnije. Žalosno je, no istinito, da se danas najčešće bezbednost traži u senci novca. Život se sve više svodi na teško sticanje i upravljanje novcem, pa se pronalaze i prečice. Zaboravlja se da je važan put zbog putovanja samog, da su važni svi koje sretneš na tom putu te da cilj ne opravdava sredstva.

Može se, dakle, reći da upravljanje ljudima olakšano oslabljivanje zajednice i duha pojedinca. Oduzimanjem i trošenjem njihove vitalne snage prekomernim radom, stresnim okruženjem, usmeravanjem pažnje na nevažne stvari putem industrije zabave, muzike, medija, te trčanjem za ispraznim vrednostima koje osobe čine konstantno frustriranom i praznom. Forsira se brza strast, brzo sagorevanje, naglost, nepromišljenost, nemoć nad doživljajem sopstvenog smisla postojanja.

Zato postaje normalno predati se, odnosno da pripada nekom ili nečem što nudi ‘gotov’ identitet koji ne možeš sam iznutra iznjedriti. Društveni opis uspeha danas je popularnost, posedovanje, nadmoć, status ega. To je direktno u suprotnosti sa unutrašnjim porivom duhovno i psihološki zdravog pojedinca. Celovita, vitalna osoba prirodno teži živeti svrhovito, doprinositi zajednici i biti korisna društvu. Želi se ponositi svojim doprinosom celom svetu, a ne visokim statusom.

 

Možete li biti malo određeniji?

- Detaljniji odgovor na pitanje: Kako se to radi, jeste: radi se nečijom namerom. Pitam se je li ovako loše stanje u ekonomiji i privredi slučajno? Kako ja to vidim, sve što imamo sada od privredne i ekonomske situacije bila je nečija namera. Sve što jeste, počinje namerom. Zapravo, bilo je potrebno puno energije i planiranja da bi se stvorilo aktuelno stanje nesigurnosti i razočarenja.

 

Kako se namerom može delovati na nekoga ili nešto?

- Sve je vibracija. Primer muzičke viljuške je dobar primer prenosa vibracije. Ako približimo vibrirajućoj muzičkoj vilici drugu vilicu, vibracija tona od jedne ka drugoj se prenosi i samom blizinom. Tako se određena uverenja, misli, zavisnost, namere, emocije, strahovi, bes, bespomoćnost i nesigurnost prenose iz podsvesti u podsvest pojedincima putem određenih okidača u medijima, reklamama, novinama, te putem polja kolektivnog nesvesnog.

Prvo se stvori uverenje u određenoj grupi ljudi, da nisu dovoljno pametni, bitni, vredni, nudeći im neefikasna rešenja za nametnute probleme, a potom se dovoljno dugo tretiraju kao glupani, jadnici dok oni sami ne povjeruju u svoju ničim zasluženu ulogu, pa više uopšte ne reaguju na omalovažavanje. Nametnuta uloga ostaje kao komunikacioni most koji se koristi samo po potrebi – kada ta uloga treba dati neki rezultat. Uopšteno, o snazi kreiranja namerom, ne zna se mnogo u javnosti, ali se odavno koristi u tajnim službama i u vojne, naučne, te političke svrhe.

 

Gde sve prepoznajete upotrebu te tehnike?

- Upotrebljava se na više nivoa. Muzička i filmska industrija oblikuje svesnost deteta od njegovog najranijeg doba. Dete nema stavove, nezaštićeno je od uticaja i nažalost, formira se imitirajući okolinu. Ono što uoči kao zanimljivo, to će kasnije i činiti, koliko god mu tvrdili da je to štetno. Mediji i Vlada oblikuju ponašanje odraslih lažima, strahom i nesigurnošću. Događaji koji uzrokuju kolektivnu nesigurnost i bespomoćnost, su masovna hipnoza.

Na primer, odluke vlade o ratovanju – iako to narod ne želi – imaju svrhu produbljivanja unutrašnjeg konflikta u pojedincu i umanjenja njegove samosvesti i integriteta. Svesnost ima svoje mišiće. Ukoliko se redovno koristi postaje budnijim i odgovornijom te sposobnijom preuzimati zadatke i pronalaziti rešenja za probleme u zajednici. Međutim, ukoliko se mišići svesnosti ne upotrebljavaju, svesnost se degradira, zatvara u prošlost, sabotirajući osobu i umanjujući njen doživljaj sopstvene vrednosti. Na nivou medija, reč je o vrlo suptilnim manipulacijama podsvešću. Određene reči ili predstave koriste se kao podsvesna ‘sidra’ za uticanje na ponašanje. Ponekad su to samo dve reči, a češće spajanje određenih pojmova odnosno manipulacije predstavama.


Možete li navesti konkretne primere ‘programiranja podsvesti’ u hrvatskoj politici?

- Lep primer su dve reči; Uspeh Referenduma. Iako je zakon prilagođen s namerom da bude legalno prihvatiti glasanje manje od 50 odsto stanovništva RH, te dve reči mediji su naglašeno koristili da u javnosti ne bi došlo do nezadovoljstva rezultatom referenduma. Pre samog referenduma sistematski su korišćene reči zbog kojih su glasači, nezadovoljni potezima Vlade oko pridruživanja EU, bili omalovaženi i uvredama podsticani da ne izađu na referendum, te su zbog toga bili unapred rezignirani i namerno odgovoreni od glasanja. To su reči: evroskeptici, antieuropejci, balkanska eskadrila, jugosentimenti, neinformisani, očajnici…

Budući da ljudi imaju prirodnu potrebu da pripadaju, da odbacuju ono čemu ne mogu verovati, te da ne žele biti omalovaženi i pogrešno deklarisani, odbacili su legitimitet referenduma nepojavljivanjem na glasačkom mestu. Mnogi ProE glasači u krugu svojih bližnjih širili su EU kampanju koristeći pomodno iste izraze. Citirali su kolumniste iz ProE medija izrugujući se onima koji su bili protiv ulaska Hrvatske u EU. Nesvesnim bićem može manipulisati ko god tako odluči. Onom ko živi svoju istinu, svoj integritet, nemoguće je nametnuti lažnu sigurnost spolja, zavesti ga darovima i obećanjima. Pretpostavljam da zbog toga veliki broj ljudi uopšte nije izašao na referendum. Prepoznali su strategije i nameru Vlade prilikom najavljivanja referenduma. Onima koji jasno vide namere koje stoje iza spoljnih sugestija, teška je uvreda nastaviti razgovor na nivou na kojoj im političari dodeljuju unapred omalovažena ulogu. Primeri programiranja podsvesti vide se posvuda. Konstantno poručivanje: ‘vi trebate nas da bismo vas spasili’, ‘mi trebamo EU da bismo se spasili’, ‘nema spasa bez privatizacije’, ‘nema nam spasa uopšte’ ili možda samo ako nam pomogne MMF ‘- govori dovoljno s kim imamo posla.

 

Kako se dolazi do tih i sličnih složenica? Ko kreira te slogane?

- Postoje celi rečnici izmišljeni za političke potrebe programiranja podsvesti mase. Te reči masu navode na privid nemoći ili je tera u ignorisanje. Oboje je podjednako dobro za elitu. Rečnik kojim se koristi izbacuje pojedinca iz vlastitog integriteta i u umu mu stvara predstavu pritiska, odnosno neizbora, i sugeriše samo jedno rešenje. Tada se nametne rešenje koje je naručeno po volji elite. Na koje ionako više niko ne reaguje. Dok se okreneš, već je novih 100 zakona izglasano. Niti jedan nije legitiman dok ga stanovništvo ne prihvati.

Mi, međutim, uopšte ne učestvujemo u tim važnim odlukama. Naši zakonoklepci su sretni zbog toga, iako nam se rugaju zbog odustajanja od komunikacije s njima. Veličamo ih kao što deca u šestoj godini veličaju svoje autoritete, jer su počela spoznavati da ne mogu sama ispuniti svoje potrebe. Međutim deca u devetoj godini, ruše sve idealizovane autoritete i od onih kojima su se divili i pljeskali im za svako umeće, s prezirom počinju zahtevati istinitiji odnos prema stvarnosti. Oni najviši padaju najniže u njihovim očima. Naravno, u tom procesu samorazvoja identiteta deca duboko pate jer se osećaju usamljeno i razočarano. Njihovo ‘Ja’ se ipak nepovratno želi smestiti u stvarnost kakva god da jeste. Zašto mi odrasli ne možemo prihvatiti bolnu stvarnost i osnažiti se ispunjavajući svoje potrebe? Zar devetogodišnje dete ima više mudrosti od odraslog čoveka? Na primer, zašto mi, koji održavamo sistem i zbog kojih država, vlast i zakoni postoje, ne bismo svakodnevno održavali referendum internetom? Neka narod kaže što misli o određenom zakonu – o svakom zakonu, svaki dan. Ili barem neka referendumom izabere vladu kojoj će verovati, sastavljenu od sposobnih građana, koji nisu nikome podobni osim narodu. Kao što je to učinio Island.


Postoji li drastičan primer kontrolisanja mase ili programiranja podsvesti?

- Do koje mere je to usavršeno, može se i ovako predočiti: postoji i vrlo stručan način kontrolisanja uma koji su razvile nemačke tajne službe i psiholozi, putem kojeg se stvaraju posebni agenti – ljudi programirani da čine određene zadatke i to potpuno nesvesno, nakon što im se nakon mnogo godina spomene određeni kod u rečima. Takve osobe su programirane druženjem s nekom osobom (programerom), a da ni ne znaju da su programirani. Žive normalan život dok ne čuju ‘kod’ koji izazove bujicu misli, osećaja i namera iz podsvesti i u tačno određenom periodu navede je na neki čin, ili ponašanje. Takvi agenti koriste se za terorističke i samoubilačke akcije, pokretanje lažnih revolucija, nameštanje političkih i naučnih tajnih projekata elite. Nešto poput norveškog Brejvika.

 

I ljude, dakle, dresiraju?

- Tačno. Čini se da je izreći svoje mišljenje danas postala bahatost i arogancija, dok se beskičmenjačko savijanje pred bilo kojim naletom kritike naziva odmerenošću i kulturom. Zapravo, dresiraju nas da prestanemo da komuniciramo međusobno i proizvodimo rešenja na bilo kakav način…

 

Jesu li ljudi koji koriste tehniku programiranja uvek svesni da to čine, ili su i oni programirani?

- Često je nesvesno koriste. Iako primećuju da nedostaje nešto u tome, nastavljaju s koristoljubljem za svaki slučaj. Obećavaju, unapred lažući jer to ionako rade i njihovi konkurenti. Srce im je ‘hakirano’ ljubavlju prema statusu, moći i novcu, te samoljubljem i pripadnošću onima gore, iznad naroda.[...]

 

Kako programiraju obične ljude?

- Treba znati da je svako programiran do neke mere, sa svim što je doživljavao u prve tri godine, pa do puberteta. Za proces osvešćivanja potrebno je dosta analize i višak slobodnog vremena, kog nema dovoljno, a to nije slučajno. Na ličnoj i kolektivnom nivou podsvesti, pojedincem se lako manipuliše zbog potrebe za zajedništvom, pripadanjem, iskrenošću, najčešće strahom. Strah i neprijatnost su temeljno oruđe za programiranje. Kontrolisati se može i neznanjem, izvrtanjem i sakrivanjem činjenica.Posledica toga je osećaj razočaranja samim sobom i okruženjem, nemogućnost kritičnog mišljenja, tupost uopšteno.

TV reklame uveliko programiraju kolektivno nesvesno. Istraživanja su pokazala da je potrebno pola godine da se nakon perioda prikazivanja reklame, iz podsvesti pojavi program u stilu: ovaj proizvod moram kupiti. Svako bi se iznenadio da prekine tok programiranih misli i odluči da boravi sam neko vreme u prirodi, slušajući samo glas svoje duše o tom što je njemu zaista važno i korisno. Gotovo da se ne bi imao po što vratiti u grad. Sve što mu je potrebno, našao bi u sebi. Što je različitija i bogatija unutrašnja kreativna snaga pojedinca, to je teže njegovu maštu ‘potčiniti i ukalupiti’ te slepiti sa podsvešću različitih drugih osoba u smeru nečije nepoznate namere. Teško je nekoga ko može iznedriti svoje sopstvene misli i osećanja okupirati spoljnim neprirodnim izlučevinama.[...] Potrebno je biti hrabar i poštovati sebe. Uloga žrtve je verovatno programirana putem događaja iz istorije: stalnih ratova na ovim prostorima. Kada bi se ta uloga osvestila i otpustila, ostale bi velikodušnost, čestitost i dobronamernost prema svakome te sposobnost zaceljivanja unutrašnjeg i spoljnog razdora. To se može dogoditi i u jednom danu. Dovoljno je već zakoračiti u znanje. Nije moguće manipulisati onoga koji prepoznaje manipulaciju i deluje konstruktivno i celovito u svom interesu i interesu svoje zajednice.[...]

 

Koji još bitan događaj su veliki mediji namerno skrili? O čemu ne razgovaramo, a trebali bi?

- Zanima me pitaju li se naši političari zašto je poginulo 72 člana poljske Vlade u navodnoj avionskoj nesreći i zbog čega im niko od državnika iz okolnih zemalja nije došao na pogreb. Svi su se ispričavali nemogućnošću dolaska zbog vulkanskog praha u atmosferi, iako su neki bili udaljeni samo 400 kilometara i mogli su doći automobilom. Nekom je ipak bilo važno odati poslednju počast. Biskup Mieczyslaw Cieslar, poglavar varšavske biskupije Evangeličke crkve, poginuo je u nedelju uveče kod Lodza dok se vraćao s pogreba u Krakovu. Jedan od retkih koji je došao na pogreb, poginuo je, dakle, zbog otkazivanja kočnica. Mladić koji je snimao video na kojem se vidi da su ubijani preživeli i da njihova tela padaju nakon pucnjeva trojice uniformisanih muškaraca, izboden je dvaput i isključen sa uređaja u bolnici. No umesto o tim događajima, mediji su izvestili da se poljski član Vlade izvinjava ruskoj javnosti zbog malicioznih teorija o saobraćajnoj nesreći poljskih državnika.

 

Šta bi se moglo kriti iza toga?

- Poljska je jedina država u Evropi koja je imala rast u doba krize. Htela je da pomogne susednim zemljama da izađu iz recesije. Jedina nije nasela svetskoj prevari s vakcinom protiv svinjskog gripa – to je u globalnim razmerama neverovatna i golema stvar. Ima, osim toga, vlastite stavove o destrukciji temelja društva nasilnim nametanjem homoseksualnosti kao vrhunaravnog ideala …

Novinarka Jane Burgermeister istraživala je baš ovu situaciju, kao i pronalazak virusa ptičjeg gripa u Beču, u 7 tona anti-virusnog vakcine protiv svinjskog gripa, za što je i podnela tužbu američkom FBI-u protiv Svetske zdravstvene organizacije, Ujedinjenih nacija i nekoliko visokih vladinih i farmaceutskih zvaničnika, te Baxtera AG, Baxter Internationala i Avir Green Hill Biotechnologyja zbog razvijanja, proizvodnje, rasturanja i oslobađanja biološkog oružja za masovno uništenje u Austriji između decembra 2008. i februara 2009., s namerom izazivanja globalne pandemije virusa ptičjeg gripa, te namerom profitiranja od te pandemije’. Svi njeni video isečci nestali su, međutim, s interneta, kao i njene informacije.[...]

facebookreporter.org

Samo prijavljeni korisnici mogu ostavljati komentare.

Komentari posetilaca

NAJČITANIJE

Prijava / Registracija

Na vrh