Štampa

proizvodnja-manualBruto promet novosadske Radionice za izradu predmeta od kože “Manual” iznosi tri miliona evra. Koliko u brojkama ženskih i muških tašni i sitne galanterije proda vlasnik i tvorac koncepta rada “Manual” Siniša Žarin prepušta drugima da izračunaju. Kaže da više od 150 zaposlenih dosta mogu da naprave, ali ne i dovoljno da bi se pokrila tržišta, domaća i strana.

Uglavnom, od ukupnog proizvodnog programa od 30 do 50 odsto se proda u uzvoz, širom sveta, u Evropi, Americi, Saudijskoj Arabiji... Žarin kaže da pri izradi torbi ne prati modne trendove sem što s modom koketira u pogledu boja, sve ostalo je, veli, njegova mašta, pri čemu vredne ruke majstora zlata vrede, jer je lokalni brend odavno prepoznat nadaleko.

– Više od dve hiljade ljudi bilo je “Manualu” u pohode. Nema ambasade čiji predstavnici nisu bili kod nas. Nedavno su bili iz Ministarstva odbrane -pedesetak ljudi iz 15 zemalja. Diplomate kada ispunjavaju upitnik šta treba da poseti u obilasku Srbije obavezno zaokružuji “Manual” kao interesantu destinaciju, pored Tvrđave, Gradske kuće... a to je po meni vid zanatskog turizma - priča Žarin.- Ko je, kada i gde rekao za “Manual” ne znam, ali sam čuo da su tur operateri na nivou Evrope stavili našu radionicu kao mesto koje treba obiđi prilikom posete Novom Sadu.

Žarin kaže da godišnje uloži milion evra za kupovinu kože jer je to osnovna sirovina s kojom je osvojio tržište...Umesto 30 kilometara koliko mu je na početku biznisa trebalo da dođe do sirovine - Fabriku kože u Rumi, koja i sada radi ali posluje zatvorenog tipa, samo za Italijane, sada ide 2.300 kilometra u italijansku regiju Santa Kroče, potom u Pizu i Firencu , a od skora kupuje i u regiji Tuzla u Turskoj. To je najveća regija koja ima 4. 000 kožara.

manual kozna galenterija
-Nažalost u Srbiji više nema mogućnosti da se nabavi koža, pa se prema mojoj proceni oko 4.000 nekadašnjih malih radionica i srednjih preduzeća ugasilo, a oni što rade to čine snalazeći se za sirovinu – navodi Žarin.- U Rumi sam kupovao ne samo što je fabrika bila licenci dobavljač za vojsku, već što je radila vegatabil - poseban način obrade kože redak u Evropi, koju “Manual” koristi pri izradi modnih torbi, pa mogu da kažem da je “Manual” nastao zahvaljujući rumskoj Fabrici kože.

“Manualu” sada nedostaje prostor i još dvadesetak radnika da bi, kako kaže Žarin zakrpio poslove. -Nudi nam se prostor izvan grada. Imamo dva kamiona mašina ne raspoređenih, sve najnovije tehnologije. Mi ih lociramo putem interneta i kupujemo ih , pa smo tako snabdeveni i za narednu dekadu sa opremom vrednom više miliona evra.

Ante Marković i domaća radinost

Siniša Žarin kaže da je u biznis krenuo 1985. godine u vreme Ante Markovića i Zakona o domaćoj radinosti, po kome je bilo moguće privređivati uz rad u preduzeću bez obaveze prema državi.

-Bila je to lepa promišljena kampanja da polako počnemo da se pozicioniramo i rasteretimo društvene firme u korist privatnog sektora. Ja sam tada radio u projektnom birou “Naftagas inženjeringa” kao elektrotehničar što je nespojio s ovim što sada radim. Radio sam skromno u sobnim uslovima. Prelomni trenutak bio je odlazak na Brač gde sam poneo oko dve stotine kaiševa radi prodaje na rivi. Posle pola sata boravka uz obalu došla je gospođa koja je imala štand malo dalje, videla robu i kupila sve, za oko 2.000 nekadašnjih nemačkih maraka. To je bio prvi komercijalni uspeh i od tada pa do danas mi ne možemo da napravimo robe koliko se traži.

Priče o uspehu: Dobar menadžer - uspešna firma

dnevnik