Da li je ’stomak’ pravi izvor informacija, odnosno, da li osećaj iz ’stomaka’ može tačno da kaže šta vam je činiti u određenim situacijama? Pitanje je i da li su ti osećaji samo odraz lenjosti razuma i predrasuda?
Danijel Kaneman, psiholog Prinstona, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju (2002), godinama se zanima za teme odlučivanja i procene. Sa kolegom Tverskim izveo je teoriju u čijoj je osnovi ideja da ljudi donose odluke više se oslanjajući na pravila stečena iskustvom nego racionalnim razmišljanjem i analizom.
Današnji šefovi, pogotovo u većim kompanijama, moraju da se nose s mnogim različitim zaposlenima, koji imaju različite veštine i stil rada.
U idealnom svetu, svi rade nepogrešno i konzistentno, i razgovori o produktivnosti su bespotrebni. Normalno da je svaki sukob neugodan, no to je menadžerima u opisu posla. Šefovima su također potrebne smernice, i konstruktivna kritika, kako bi se poboljšali u svojoj profesiji.
Poslovna komunikacija presudna je za uspeh na poslu, no važno je znati kako da je sprovedete. Kada tek krenete na tržište rada, a niste išli na fakultet koji vas je pripremio za njegovu realnost, suočićete se s teškom istinom - za uspešnu karijeru potreban vam je networking ili umrežavanje.
To nipošto ne znači da nećete dobiti posao ako ne poznajete određene osobe; to znači da ćete brže napredovati poznajete li ljude unutar svog sektora, ali i izvan njega, te je ujedno i prilika za stvaranje prijateljstava na neočekivanim mestima.
Angela Merkel, Kamala Haris, Melinda Gejts, Ursula fon der Lajen - sve je više žena na rukovodećim funkcijama i u kompanijama i u državama. Deluje da smo konačno prihvatili žene liderke. Nažalost, možda i nismo, pokazuje nemačka studija objavljena u magazinu "Polne uloge".
Uvid u podatke Kreditnog biroa mogu imati samo građani, firme, banke ili institucije koje pružaju finansijsku uslugu, piše portal „Kamatica”. Izveštaj se može dobiti samo na osnovu potpisane saglasnosti klijenta. Svi podaci su potpuno zaštićeni i smatraju se poslovnom tajnom.
Najveći deo srpske privrede – čak 99,8 odsto, čine mala i srednja preduzeća (MSP), koja u privredi kreiraju 60 odsto dodate vrednosti, 66 odsto zaposlenosti i učestvuju sa 45 odsto u ukupnom izvozu. Mala i srednja preduzeća (kao i mikro firme) često nemaju kapacitete da samostalno premoste razvojne izazove. Razlozi su uglavnom nedostatak kapaciteta u najširem smislu – radna snaga, znanje, veštine (pogotovo menadžerske), pristup finansijama i tržištu. Kroz efikasno organizovanje neki od ovih problema mogu da se prevaziđu.
Gotovo svaki drugi dinar kapitala u malim preduzećima u Srbiji – stranog je porekla. Slično je i u slučaju firmi srednje veličine, dok stranci stoje iza četvrtine osnovnog kapitala velikih kompanija.
Investitori iz inostranstva najradije ulažu u naše rudarstvo, poslovanje sa nekretninama, administrativne i pomoćne uslužne poslove, ali i stručne, naučne i inovacione delatnosti.
Svaki početak je težak, naročito onaj investitorski. Međutim, ovaj savet bi mogao da vam olakša situaciju.
Ekonomska kretanja širom planete poslednjih godina, a naročito od početka ove, polako ali sigurno vode ka zaključku: nije više dovoljno štedeti.
Naprotiv – da biste sačuvali vrednost svog novca morate ga uložiti u nešto. Ili, popularnije rečeno – morate investirati.
Danska je prva zemlja koja je uvela negativne kamate na štednju stanovništva, a potom su je sledile Švajcarska i Nemačka. Svakom ko ne pristane na njih, odnosno da on plati banci kamatu na svoju štednju, preti gašenje računa. Nekoliko banaka je već izbacilo bogatije klijente, a veliki talas gašenja računa za male štediše tek sledi. Kod nas, bar za sada, samo Narodna banka naplaćuje kamatu - na depozite bankama.
Ukoliko štediš imaćeš manje, a ne više. Zamislite efekat takvog reklamnog slogana na stimulisanje štednje. Ipak, to je i ove godine stvarnost u nekoliko evropskih zemalja.
Nažalost, većina nas radi kancelarijski posao koji zahteva sedeći položaj veći deo radnog vremena. Pored toga, retko kada se setimo da tokom tih osam (i više) sati „protegnemo“ noge. Takođe, i posle posla, ostatak vremena uglavnom provodimo u sedećem položaju, uprkos tome što nam eksperti savetuju što više fizičke aktivnosti u toku dana.
Ovakav način života i te kako ima negativne posledice po naše zdravlje.
U Srbiji je za 10 godina prosečna plata porasla za 166 evra. Jula 2011. godine zarada je u našoj zemlji u proseku bila 384 evra, da bi jula prošle godine dostigla 550 evra. Pre 10 godina smo u Srbiji imali veće zarade nego komšije u Rumuniji ili Bugarskoj, ali se situacija u međuvremenu znatno promenila.
Dok je kod nas leta 2011. plata bila 384, u Rumuniji je bila 38 evra manje. Deceniju kasnije, Rumuni zarađuju u proseku 170 evra više.
Iako je u Srbiji rast plata veći od većine zemalja u regionu, znatno je manji od rasta u susednim državama koje su deceniju i po u Evropskoj uniji – Rumuniji i Bugarskoj.