Organic sertifikat (BIO)

 

Organska sertifikacija je sertifikacioni proces namenjen proizvođačima organske hrane i drugih poljoprivrednih proizvoda. Neophodni uslovi za sertifikaciju se razlikuju od države do države, ali generalno uključuju paket standarda za gajenje, skladištenje, prerađivanje, pakovanje i pošiljku. 

Svrha sertifikacije


Usled prekomernog zagađenja planete i težnje za očuvanjem opšteg zdravlja, osamdesetih godina prošlog veka nametnula se potreba za smanjenjem hemijskih proizvoda koji se koriste u proizvodnji hrane. Intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom kakva je danas zastupljena na globalnom tržištu i sve većom upotrebom đubriva i pesticida, došlo je do preteranog zagađenja na poljoprivrednim površinama koje zahvataju veliki procenat naše planete. Iz tog razloga bilo je neophodno organizovati alternativni način proizvodnje koji će obezbediti dovoljne količine zdravije hrane, čija će proizvodnja i potražnja prevladati sadašnju konvencionalnu proizvodnju. Cilj je da se obezbedi kvalitet, spreči zloupotrebe i promoviše trgovinu organskom hranom. Današnji vid trgovine hranom zahteva obavezan organic sertifikat da bi svi korisnici u lancu trgovine bili sigurni da su kupili organski proizvedenu hranu, naročito krajnji konzumenti jer moraju da se oslone na sertifikaciona tela kako bi bili sigurni da su kupili kvalitetan organski proizvod.

Farme i proizvođači hrane koji poseduju BIO sertifikat imaju strogo kontrolisanu proizvodnju biološki vrednije hrane. Biološku vrednost hrane određuje sam način gajenja, izbor vrsta i sorti ili rasa, kao i rast i razvoj u uslovima približnim prirodnoj sredini. Drugim rečima, u pitanju je proizvodnja sa što manje tretiranja, koja isključuje prisustvo fungicida, pesticida, insekticida, rodenticida, anti-biotika, hormona i sintetičko-hemijskih supstanci.

 

Uslovi


Obavezna je upotreba zemljišta koje je bilo oslobođeno tretmana od hemijskih đubriva u periodu od nekoliko godina (3 godine i više),
Neophodno je:

  • izbegavanje velikog broja hemijskih supstanci (npr. đubriva, pesticida, antibiotika, aditiva, rodenticida i fungicida), genetski modifikovanih organizama i sredstava za tretman voda,
  • detaljno zapisani podaci o proizvodnji i prodaji organski proizvedenih proizvoda,
  • strogo fizičko razdvajanje organske proizvodnje od konvencionalne proizvodnje,
  • stalne inspekcije i nadgledanje proizvodnje u toku proizvodnog procesa.

 

Sertifikacioni proces 


Vlasnik farme ili menadžer je u obavezi da sprovede nekoliko novih aktivnosti, da bi farma dobro funkcionisala u novim uslovima:

  • da nauči sve o organskom standardu, šta nije dozvoljeno u korišćenju na farmi, uključujući skladištenje, transport i prodaju;
  • Uslovi na farmi i proizvodnja se moraju uskladiti sa standardima, koji mogu usloviti menjanje objekta, nalaženje i menjanje potencijalnih dobavljača i dr.
  • Neophodno je detaljno vođenje dokumentacije, prethodni istorijat farme, način organizacije i rezultati ispitivanja vode i zemlje koji se koriste, svakodnevno beleženje proizvodnih i marketinških aktivnosti;
  • Pismena evidencija o godišnjem proizvodnom planu, sa svim neophodnim detaljima, od semena do prodaje: izvori nabavke semena, lokacije svih polja i useva, đubriva i kontrola suzbijanja štetočina, metodi žetve, evidencija skladištenog prostora;
  • Neophodna je godišnja inspekcija, ispitivanje sve dokumentacije i usmeni razgovori sa svim učesnicima u proizvodnji;
  • Godišnja inspekcijska/resertifikaciona naknada koja zavisi od države do države i od veličine poseda odnosno proizvodnje.


Prva sertifikacija farme zahteva da zemljište bude pripremljeno tj. da se nisu upotrebljavale nedozvoljene supstance (sintetički materijali i dr.) u određenom broju godina. Konvencionalna farma mora biti u periodu konverzije, tj. da ispunjava standarde organske pojloprivrede dve do tri godine. Proizvodi koji se dobiju u ovom periodu ne smatraju se u potpunosti organskim.


Sertifikacija kompanija koje ne proizvoda hranu je slična. Fokus je na sastojcima koji utiču na krajnji proizvod i uslovi rukovanja tim proizvodima. Transportna kompanija koja hoće da uvede organski sertifikat treba da ima detaljnu dokumentaciju o vozilima, skladištima, kontejnerima i sl, a restorani treba da imaju dozvolu inspekcije i od dobavljača koji su sertifikovani organik.


Država koja je najdalje odmakla u napretku i razvoju organske proizvodnje je Danska, gde je 25% ukupne poljoprivredne proizvodnje pod BIO sertifikatom. Od domaćih preduzeća koja imaju Organic sertifikat izdvajaju se: Midi Organic, Zadrugar, Beli Stonovi, Sirogojno, Suncokret, Albox, Foodland, Fungo Jug, DMV i drugi.

Podrška države


Uviđajući strateški značaj uvođenja ovog sitema kvaliteta za ukupnu konkurentnost naše privrede, podrška Vlade Republike Srbije preduzećima koja žele da uvedu organski sertifikat nije izostala. Državne agencije povremeno nude bespovratnu finansijsku pomoć domaćim privrednim društvima za aktivnost uvođenja, sertifikacije i resertifikacije organskog sertifikata.

Zvanično objavljene oglase i javne pozive portal www.InfoGO.biz objavljuje u sekciji KONKURSI.

Na vrh